Svedočenja
Hesus Okampo
Direktor odeljenja za poslovno obezbeđivanje
Lagos, Nigerija
„Sećam se kako je bilo teško kada sam počinjao da radim u odeljenju za obradu podataka u SGS-u pre skoro 20 godina. Počeo sam na najnižoj poziciji u Kancelariji za vezu u Manili u odeljenju za ekonomske poslove (sada je to odeljenje za usluge za vlade i institucije), a kasnije sam napredovao na SGS-ovoj korporativnoj lestvici i na kraju sam otišao u inostranstvo. Moja poruka je da možete da uspete u svakom trenutku, u bilo kom razdoblju života i bilo gde ako imate pravu priliku za to. Samo morate da budete vredni i da verujete u sebe.
Sve je počelo kada sam dobio premeštaj u Lagos u Nigeriji u januaru 2008. na šest meseci kako bih osnovao službu za podršku odeljenju za usluge za vlade i institucije. Morao sam mnogo da se prilagođavam i život mi se potpuno promenio, ali bio sam usredsređen na posao, pozitivno sam razmišljao o svakodnevnim izazovima i radovao sam se predstojećim prilikama. Trudio sam se da što više naučim o poslu, zemlji, jeziku, ljudima i kulturi – izlazio sam i upoznavao ljude iz grada, ali i iz drugih delova zemlje. Način života je potpuno drugačiji od života kod kuće, to je sigurno. Međutim, život van „staklenog zvona“ može da bude fantastično lično iskustvo.
S jedne strane, život iseljenika vas ispunjava zadovoljstvom, ali je isto tako pun izazova. Život u inostranstvu i upoznavanje s drugim iseljenicima iz različitih kulturnih sredina može da izazove „kulturni šok“, kao i jedno drugo hronično oboljenje – nostalgiju. Svi iseljenici to dožive i ja nisam izuzetak. Ali, za mene je sve relativno. Bolje vam je da prihvatite neminovnost i živite punim plućima umesto da trošite energiju nervirajući se oko sitnih neprijatnosti.
Iako sam ranije često putovao na kratko i posećivao SGS-ove druge kancelarije, ovo je moj prvi duži angažman u ovoj zemlji bogatoj naftom i prvi put se osećam kao pridošlica, odnosno kao belac-novajlija, kako nas popularno zovu u Nigeriji.
Živim u Lagosu, jednom od najgušće naseljenih gradova u zapadnoj Africi. U gradu se možda ne oseća kosmopolitski duh kao u Ujedinjenom Kraljevstvu, Hong Kong, Kina ili Njujorku, ali je jedinstven na svoj način.
Vožnja po Lagosu je umetnost! Ja bih je opisao kao kontrolisani haos. Bio sam zapanjen kada sam video koliko automobili, lokalni autobusi (tokomboi) i motori (okade) voze blizu jedan drugog bez sudaranja. Imao sam priliku s kolegama da izađem u jedan restoran nigerijske hrane i uživam u jelima kao što su amala, usitnjeni jam, nkobi, fufu, moi-moi, suja meso, egusi i supa od bibera (vrlo popularno začinjeno nigerijsko jelo) uz lokalno pivo. Uživao sam i u piću čapman (voćni bezalkoholni napitak od sprajta, gaziranog napitka sa ukusom pomorandže, bitera Agnostura i koncentrovanog soka od crne ribizle) dok sam slušao domaću muziku muzičara Pi Skvera i Vande Kola.
Sada sam ovde već tri godine i uskoro ću dobiti angažman u drugoj zemlji. Pamtim pozdrav kojim su me dočekali prvi put u Lagosu – 'dobrodošao si'. Zaista sam se uvek osećao veoma dobrodošlim.“
Јули 2011
Trevor Harden
Direktor odeljenja za kontrolu
Port Harkort, Nigerija
„Kada sam bio mlad, bilo mi je nezamislivo da jednog dana živim i radim u inostranstvu. Kao i većina ljudi, oduvek sam želeo da putujem i vidim nova mesta, a pomisao da živim u drugačijoj kulturi me je u početku plašila. Međutim, smatram da je to jedna od najboljih odluka u mom životu.
Život i rad u inostranstvu mi pružaju bogato iskustvo i potpuno drugačiji pogled na život. Život i rad sa ljudima iz drugačije kulturne sredine me je naučio da ono što je za mene normalno, za druge ljude nije. Moj način rešavanja problema može sasvim da se razlikuje od načina na koji ga rešavaju drugi ljudi. Shvativši te osnovne razlike, uspeo sam da se prilagodim i poboljšam svoj odnos prema radu i životu.
Sve zemlje i kulture se međusobno razlikuju i sve one imaju svoje prednosti. Rođen sam i odrastao u Engleskoj i još uvek je volim, ali sada kada sam upoznao mnoge druge zemlje, shvatam da svaka od njih ima mnogo toga da ponudi.
Iseljenički život nije lak, posebno sada kada sam oženjen i imam ćerku. Međutim, uz dobar smeštaj i plaćeno školovanje, možemo da živimo dobro u klimatskim uslovima mnogo boljim nego u domovini. S obzirom da SGS plaća te troškove, možemo više da uštedimo nego da radim kod kuće.
Imao sam sreće da tokom karijere radim u pet različitih zemalja na tri kontinenta i da na kratko posetim nekoliko drugih zemalja. Radujem se preseljenju u novu zemlju i novom izazovu u 2012. ili 2013.“
Јули 2011
Andrej Koval
Menadžer ugovora
Kina
„Nakon tri godine rada sa brojnim radnicima iz inostranstva, neočekivano sam se 1996. godine i sam našao u njihovom položaju kada sam premešten iz Ukrajine u Kinu. U prvim danima iskreno sam mislio da razlika između ta dva sveta nije mogla biti veća.
Kao zaposleni u inostranstvu, vi ste skupa roba i morate da opravdate to ulaganje. A to ne možete da učinite ako ne poznajete svoje okruženje. Morate brzo da naučite kako da se smešite, kako da razgovarate, kako da slušate, hodate, vozite, jedete, procenjujete i još mnogo štošta u vezi sa zemljom u koju ste došli. I što je najvažnije, morate da naučite da prihvatite da su ljudi drugačiji. Pritom, morate da učite brzo, inače ispadate iz igre.
To je veoma slično položaju poznatih ličnosti. Vesti o vama se šire poput požara, a kolege stotinama kilometara udaljene od vas znaju svaki vaš pokret. Od vas se očekuje da svoja saznanja o svetu delite sa kolegama koje bi volele da znaju koliko zima u Sibiru može da bude oštra i šta ljudi tamo jedu za ručak.
Naravno, ono što je najvažnije je da morate da radite! Radnici u inostranstvu su kao vitamini, od ključnog su značaja da stvari funkcionišu na najbolji mogući način. Možete i bez njih (na kraju tako i bude), ali ako oni urade ono što se od njih očekivalo, za sobom ostavljaju poslovanje na istinski međunarodnom nivou.
Imajući sve to u vidu, to je najuzbudljiviji život i jedan od onih koje bi veoma mali broj ljudi menjao da bi se vratio svojoj prethodnoj rutini.“
Јули 2011
Rob Pariš
Potpredsednika
Ferfild, Nju Džerzi, SAD
„Zaposlio sam se u Odeljenju za industriju kompanije SGS kao tehničar za nerazorno ispitivanje u Australiji u septembru 1986. godine i naredne tri godine sam proveo u Karati u Zapadnoj Australiji. Postao sam službenik za radiološku bezbednost i obavljao sam kontrole drugih artikala u toj oblasti. Po završetku izgradnje LNG rafinerije u Karati, vratio sam se u Pert kao regionalni nadzornik za ispitivanje kvaliteta za Zapadnu Australiju.
1991. sam premešten u Adelejd u Južnoj Australiji, gde sam preuzeo radno mesto višeg radiografa/nadzornika za ugovore iz oblasti industrije. Pružila mi se prilika da započnem zajedničku obuku za poslove u Grupi za naftu, gas i hemikalije, u Grupi za minerale i u Grupi za poljoprivredu i postao sam koordinator za poslovanje sa vladom i institucijama za Južnu Australiju. Tokom ovog perioda, kompanija SGS mi je pružila priliku da započnem strukovne studije menadžmenta na lokalnom Institutu za tehničko i više obrazovanje. Postao sam glavni nadzornik za usluge kontrole inženjeringa (EIS) koje obuhvataju sve usluge nerazornog ispitivanja, kao i ispitivanja industrijskih i korisničkih proizvoda na područjima Južne Australije i Severne Teritorije.
1993. godine sam u Južnoj Australiji pokrenuo poslovanje filijale kompanije SGS, International Certification Services Pty Ltd, i postao sam uključeniji u rad opšteg menadžmenta u ovoj saveznoj državi. 1995. godine postavljen sam za menadžera poslovanja Odeljenja za usluge nadzora hrane za vladu Južne Australije, kao i za naše usluge certifikacije. 1996. godine postavljen sam za menadžera poslovanja koje obuhvata sve oblike poslovanja kompanije u Južnoj Australiji.
1997. godine pružila mi se sjajna prilika da u okviru kompanije SGS počnem da radim u Vijetnamu kao zamenik generalnog direktora/menadžer poslovanja za CTS, Odeljenja za industriju i GIS. 2004. godine postavljen sam za generalnog direktora poslovanja kompanije u Vijetnamu, a pored toga, postao sam i potpredsednik globalnog poslovanja CTS u oblasti hrane.
U Vijetnamu sam ostao osam godina, za koje moram da kažem da su osam najboljih godina mog života. 2005. godine pružen mi je novi izazov koji me je odveo u Indoneziju, kao generalnog direktora poslovanja naše kompanije u Indoneziji. Krajem 2008. kompanija SGS je zatražila da pređem u SAD i preuzmem izazov upravljanja CTS poslovanjem u SAD-u, u službi generalnog direktora. Tu se nalazim i danas, a i dalje obavljam funkciju potpredsednika poslovanja CTS u oblasti hrane.
Moram da kažem da su prilike koje mi je kompanija SGS pružila, ne samo na profesionalnom, već i na ličnom planu, bile izuzetne. Obezbedila mi je obučavanje i spoljni razvoj, uključujući i priliku da pohađam kratak kurs o vođstvu, sa ciljem poboljšanja radnog učinka i razvoja na Međunarodnom institutu za razvoj menadžmenta u Švajcarskoj. Kompanija SGS je ne samo podržavala, već i podsticala moj razvoj. Izuzetno sam srećan što sam skoro 25 godina proveo u kompaniji SGS na brojnim radnim mestima u brojnim zemljama i to iskustvo ne bih menjao ni za šta na svetu.“
Јули 2011